88 godina od smrti srpskog književnika Borisava Bore Stankovića

ISTORIJA, KNJIŽEVNOST  
88 godina od smrti srpskog književnika Borisava Bore Stankovića

SJAJNE VESTI O BORISAVU BORI STANOVIĆ

Velikan srpske književnosti Borisav Bora Stanković rođen je u Vranju 31. marta 1876 godine, gde je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Danas, gimnazija u kojoj je Bora ostavio svoje najlepše dane, nosi njegovo ime dok je osmi razred i maturu završio u Nišu. Ekonomski odsek Pravnog fakulteta je završio u Beogradu 1902 godine.

Bora spada u velikane srpskog realizma. On je ujedno i romansijer, pripovedač i dramatičar. Prvenstveno, Bora je bio veliki borac kroz život koji je vodio. Odgajala ga je baka Zlata, majka njegovoga oca, jer je vrlo mlad ostao bez roditelja. Zbog oskudice i nedostatka novca prodaje kuću lokalnom svešteniku. U vreme Prvog svetskog rata je bio zarobljen i transportovan u logor „Derventa“.

Njegovo delo i ujedno najpoznatija drama „Koštana“ objavljena 1902. godine i tada je važila za dramu najčešće igranu i najradije gledan komad u srpskim pozorištima. „Koštana“ je prvi put izvedena 22.juna 1900. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu a snimljen je i istoimeni film 1976. godine u režiji Slavoljuba Stefanovića.

Godine 1910. Bora objavljuje roman „Nečista krv“ koji je pokupio sve pozitivne kritike i biva proglašen za remek delo srpske književnosti.

Slavni pisac 1920. godine postaje činovnik Ministarstva prosvete u Umetničkom odeljenju. A tridesetogodišnjicu književnog stvaralaštva beleži u aprilu 1924 godine. 

Bora je bio jako vezan za svoje rodno mesto i njegovo celokupno književno delo je vezano za Vranje. Uglavnom je svoje likove oblikovao kroz priče svoje bake Zlate, koje je rado slušao i spajao elemente više ličnosti kako bi njegovi likovi delovali punije. Dakle sve što je video u starom Vranju i što je slušao o njegovom životu obogatilo je njegovu stvaralačku moć. Uveo je vranjanski govor u književnost, zbog čega je bio stalno kritikovan od strane mnogih savremenika školovanih na zapadu.

Njegova stvaralačka dela su uglavnom bila prožeta osećanjem naklonosti prema patrijarhalnom svetu stare Srbije. Njegovim opisivanjem tragične ličnosti, junake koji propadaju kao „poetične žrtve ljubavi“, želeo je da ostavi pečat na sliku zavičajnog Vranja, raslojavanje i degeneraciju starih trgovačkih porodica, prodiranje seoskog elementa u grad.

Njegova proza je bila nadahnuta osećajem fatalizma i istočnjačke čulnosti. Među pripovetkama i romanima Bora se oprobao i kao dramski pisac. Njegovo delo „Pod okupacijom“ proglašeno memoarskim delom opisivalo je beogradske prilike u jeku Prvog svetskog rata.

Dela ovog velikana karakterišu regionalizam, okrenutost prošlosti, ljubav prema toplini patrijarhalnog života i odbojnost prema modernom društvu.

Bora je za sobom ostavio riznicu dela koja su i dan danas čitana i koja će zasigurno trajati godinu za godinom.

Od knjiga je napisao :

Majka na grobu svoga jedinca, prvi objavljeni rad, pesma. „Golub“, 1. XI 1894.
Iz starog jevanđelja, Beograd, 1899.
 Koštana, „Komad iz vranjskog života u četiri čina s pevanjem“, Beograd, 1902.
Božji ljudi, Novi Sad, 1902.
Stari dani, Beograd, 1902.
Koštana, Dramske priče, Sremski Karlovci, 1905.
Pokojnikova žena, Beograd, 1907.
Nečista krv, Beograd, 1910.
Njegova Belka, Beograd, 1921.
Drame. (Koštana. – Tašana. – Jovča. – Dramatizacija Nečiste krvi), Beograd, 1928.
Pod okupacijom, Beograd, 1929.
Sabrana dela, I-II, Beograd, „Prosveta“, 1956

A od pripovetki :

Baba Stana (1907)
Bekče (1901)
Biljarica (1902)
Copa (1902)
Č’a Mihailo (1902)
Đurđevdan (1898)
Jovan (1902)
Jovča (1901)
Jovo-to (1909)
Ludi Stevan (1902)
Ljuba i Naza (1902)
Mace (1902)
Manasije (1902)
Marko (1902)
Menko (1902)
Mitka (1902)
Moj zemljak (1909)
Naš Božić (1900)
Nuška (1899)
Njegova Belka (1920)
Oni (1901)
Paraputa (1902)
Pokojnikova žena (1902)
Rista krijumčar (1905)
Stanko „Čisto brašno“ (1902)
Stanoja (1898)
Stari dani (1900)
Stari Vasilije (1906)
Stevan Čuklja (1906)
Taja (1901)
Tetka Zlata (1909)
U noći (1899)
Uvela ruža (iz dnevnika)(1899)
U vinogradima (1899)
Zadušnica (1902)

Bora Stanković umro je u Beogradu 22. oktobra 1927. godine.

IMPRESIVNO!



Morate se ulogovati da bi postavili komentar Login