Jovan Nikolesković iz borskog sela Zlot kuje gvožđe i u osmoj deceniji života

ZANIMLJIVOSTI  
Jovan Nikolesković iz borskog sela Zlot kuje gvožđe i u osmoj deceniji života

SJAJNE VESTI IZ BORA

U okolini Bora nalazi se selo Zlot, najveće selo u opštini Bor. U tom selu postoje stare zanatlije, a jedan među njima se ističe. Poznat pod nadimkom „Jova zmaj“, Jovan Nikolesković je kovač koji već preko 60 godina čuva ovaj zanat od zaborava. Kuje gvožđe i u osmoj deceniji života, a njegove komšije i ostali meštani ovog borskog sela za njega kažu da je dobar kovač.
Odavno je udarac čekića o gvožđe u starim radionicama utihnuo, a preti mu izumiranje, Velike fabrike i mašine su pregazile kovački zanat i zato se danas njime bave samo entuzijasti koji s vremena na vreme kuju pre svega za sebe i svoje potrebe, a potom i za potrebe komšija, prijatelja i rođaka. Ovaj zanat je nekad važio za poseban zanat u kome su se tajne kovanja prenosile sa kolena na koleno. Sve zanatlije su u poznijim godinama tako da je neizvesno koliko ce još moći da rade. Današnje vreme je učinilo da ovaj zanat postane samo jedno sećanje, a to je potvrdio i Jovan Nikolesković, stari kovač iz Zlota. Za Ist Media portal Jovan je rekao:

„Kovanjem se bavim više od pola veka. Praktično od tinejdžerskih dana. Kao i u svakom poslu učio sam od starijih, a posla je bilo na pretek. Učili smo od majstora u kovačnicama kojih je bilo nekoliko ne samo u Zlotu već i u drugim selima. Trudio sam se da budem bolji od drugih i uspevao sam. I danas volim ovaj posao. Nije samo ljubav u pitanju, ima i zarade. Sada je manja, ali ranije je bilo para. Smatram da posao u zemljoradnji i u ovo vreme ne može da se završi bez kovača, da se „isklepa“ raonik, sekira, budak… Ja i u osmoj deceniji života ne nameravam da ostavim čekić i nakovanj, sve dok me ruke služe. Moj sin zna da kuje, ali je nezainteresovan da nastavi zanat.“

Pogledajte prilog portala IST MEDIA:

Kako je selo Zlot dobilo ime?
Jedni stanovnici Zlota smatraju da ime njihovog mesta vezano za doseljivanjem ljudi iz Poljske. Ovo verovanje se povezuje sa imenom poljske valute – zlot, a potkrepljuje se nalazom veće količine novca Žigmunda II – „kralja poljskog“, u ataru zaseoka Manastirište, koji se smatra prapostojbinom Zlota, baš kao i zaselak Selište. Drugo mišljenje koje beleži Milan Đ. Milićević u „Kneževini Srbiji“: „Zloćani znaju i sad odakle su se doselili. Jedni su, vele, došli sa Almaša, a drugi iz Balčice u Erdelju. Kažu da je jedan od tih prvih doseljenika kupio njivu za zolotu (30 para), pa je od toga ostalo ime selu Zlot, premda Vlasi ovo ime upravo izgovaraju – Zglot“

Samo na 3km od ovog sela nalaze se Zlotske pećine od kojih je najpoznatija i najduža Lazareva pećina, o kojoj smo pisali ranije.

Ko je kovač?
Kovač je zanatlija specijalizovan za obradu gvozdenih metalnih predmeta kao ‎što su kapije od kovanog gvožđa, razne rešetke, nameštaj, ‎skulpture, oružje, ukrasni i sakralni predmeti, kuhinjski pribor i alat. ‎Uopšteno govoreći, kovači se ne bave obradom metala koji nisu gvožđe, kao što ‎su kalaj, bronza, bakar i slično. Njihovom obradom se bave samo usko ‎specijalizovane zanatlije. U početku, kovači gotovo da nisu pravili dekorativne ‎predmete (zbog relativno brzog rđanja gvožđa). Pronalaskom nerđajućeg čelika to ‎se veoma izmenilo. ‎

SJAJNO!



Morate se ulogovati da bi postavili komentar Login