Milan Petrović Quartet – INTERVJU

MUZIKA  

SJAJNE VESTI – INTERVJU – MILAN PETROVIĆ QUARTET

Milan Petrović Quartet svira instrumentalni fank, bluz i džez koristeći se elementima različitih vrsta muzike u izrazu i trenutno je jedan od najaktivnijih sastava na našoj instrumentalnoj sceni.
16.02.2016. godine je objavljen drugi singl sa albuma „Dates“ https://www.youtube.com/watch?v=q_kLy-r5kPc
19.02.2016. godine, bend je otvorio Koncert u znak sećanja na grupu Ekatarina Velika u Hali Sportova na Novom Beogradu
25.02.2016. godine, zvanično je predstavljen četvrti album „Dates“, a 30.05.2016. godine, album „Dates“ je objavila izdavačka kuća Metropolis music.

U toku 2015. godine, nastupili su u Mostaru na Calamus jazz festivalu,Županji na River Jazz festu, u Makedoniji gde su svirali na Prilep Jazz Weekend-u, Resenu, Ohridu i Kočanima i u Rumuniji u Temišvaru.
25.07.2015. godine pojavio se spot koji najavljuje novi album.
https://www.youtube.com/watch?v=hIqCeVBc0gg
14.10.2015. godine objavljen je živi album

Live @ Nišville Jazz Festival 2014. Album možete preslušati na sledećem linku:
https://mpquartet.bandcamp.com/album/live-ni-ville-jazz-festival-2014

U 2012. godini su izdali album „Excursion“ na kom su gostovali mnogi poznati muzičari kao što su Vasil Hadžimanov, Dušan Bezuha, Wikluh Sky. Album je dobio sjajne kritike, kako u Srbiji, tako i u okruženju.
Možete ga poslušati na https://mpquartet.bandcamp.com/album/excursion
U toku 2012. godine, bend je učestvovao na nekoliko festivala od kojih je najznačajniji Nisville Jazz festival.

09.02.2013 održali su veoma uspešan koncert u Domu Omladine gde od početka godine nastupaju najznačajniji predstavnici savremene jazz scene.
Važniji nastupi u toku 2013. godine bili su Reload Festival Vladičin Han, Prulček Jazz Fest / Slovenia i Live Six Festival / Austria.
Drugi album benda pod nazivom „Favorites“ pojavio se 11.septembra 2013. godine i tu se nalaze svetske i domaće teme u njihovom specifičnom izvodjenju. Mozete ga preslusati na http://mpquartet.bandcamp.com/album/favorites
Spot sa ovog albuma:
https://www.youtube.com/watch?v=y0fHf-drly4
Album „Favorites“ je ušao u izbor 10 najboljih u 2013. godini po mišljenju novinara NOCTURNE magazina http://nocturnemagazine.net/vesti/4957/najbolje-u-2013-godini-nenad-pekez-nocturne-magazin

Živo izdanje benda sa tri pesme sa prvog albuma pojavilo je 2014. godine i možete ga poslušati na
http://www.deezer.com/album/9277016
U 2014.godini su pored čestih nastupa u Srbiji i učešća na festivalima Nisville i Indjija, svirali u Rijeci, Zagrebu, Austriji i Rumuniji.
https://www.youtube.com/watch?v=1zArrDpvkt8

I – UMETNOST VS. ŠUND

– Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike?
– Pozdrav svim vašim slušaocima i gledaocima. Ne bih ja to toliko strogo gledao, ako ljudi imaju odredjenu emociju i afinitet neka to ispolje, a zatim se na bini vidi ko je muzičar a ko nije 😉 Ako ne izadješ na binu oči u oči sa publikom, kao da nisi snimio album ili pesmu. Svako vreme nosi svoje specifičnosti, samo treba filtrirati sadržaje i postaviti ih na svoje mesto.

– Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište?
Po mom mišljenju kompjuter nije ubio muzički izraz jer i dan danas izlaze odlični albumi koji se snimaju na savremen način. Što se tiče nabedjenih muzičara, u ljudskoj prirodi je da ih uvek bude;) Šund nije produkt kompjutera, nego vremena krize, pada morala, nepristojnog ponašanja i globalne komercijalizacije svega.

II – ANALOGNO VS. DIGITALNO

– Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake?
Ja čujem razliku izmedju analognog i digitalnog i uvek se trudim da što više analognog ima i da se što više analognog čuje. To što ja čujem verovatno čuju i moje kolege, ali publika to gleda drugačije. Možemo dati primer gradnje jednog mosta, recimo mosta na Adi. Kao prosečan gradjanin (ili segment publike u našem slučaju) mogu reći da je taj most odličan i funkcionalan i da lepo izgleda, ali će se verovatno naći neki gradjevinski stručnjak koji će naći neku stručnu zamerku. Time se ne treba opterećivati. Tako je i u muzici. Bitno je da muzika traje i da je ljudi slušaju, šta god o njoj mislili i u kakvim god uslovima da je nastala. Ako je kvalitetna ona će opstati. Mladju publiku treba negovati i davati joj mogućnost da uporedi zvuk i shvate razliku u kvalitetu počevši od signala sa gramofona do zvuka sa mobilnog telefona.

– Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti?
– Po meni prednost je u tome što je sada lakše za rad, snimljeni tejkovi se brže prebacuju, lakše se dele i može se raditi na istom projektu u različitim delovima sveta. Boljitak je u tome što je svima manje-više dostupno snimanje u kući, ako ništa drugo bar demo snimaka.

III – SNIMANJE NA TRAKU VS. SNIMANJE NA KOMPJUTER

– Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)?
Ne. Ja mislim da je to zabluda. Ko god radi u studiju zna u čemu je tu problem. Sve greške se mogu ispraviti ali je za to ispravljanje potrebno puno vremena i to je jako pipav posao. Zato i dalje po studijima važi pravilo da je bolje uposliti dobrog studijskog muzičara ukoliko neko od muzičara iz benda nije u mogućnosti da snimi kvalitetno. Tu nema ničeg novog u odnosu na period iz osamdesetih kada je žario i palio legendarni basista Japanac. Kod vokala je još teža situacija, ali ono pravilo s početka i dalje važi…možeš ispravljati koliko hoćeš ali ako se baviš pevanjem pre ili kasnije ćeš morati da se popenješ na binu;)

– Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto?
– Puno je danas kućnih studija. Ima načina da se napravi dobar snimak i u kućama i u stanovima. Za razliku od ranijih perioda kada se uglavnom snimalo u velikim, pravim, dobro opremljenim studijima, danas je moguće kombinovati. Jedina zamka su producenti i tu savetujem da se jako pazi. Što je više studija po gradu to je više producenata, pa dolazimo u situaciju, kao kod majstora za kola. Usnimiš kod jednog, odneseš drugom koji ti kaže: ”Ma ovo ništa ne valja” 😉 Usnimiš kod drugog, odneseš trećem: ”Ma ovaj nema pojma” 😉 Po meni je bitno da producenti imaju odredjen autoritet, ne u smislu da te mogu prebiti, neko da imaju poprilično širok CV u smislu radova koje su radili i samim tim iskustva. Ja sam to rešio izborom odličnih producenata i profesionalaca kao što su Željko Veljković i Branko Isaković.

IV – SVIRANJE VS. PROGRAMIRANJE

– Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja?
Muzika je sve oko nas 😉 I zvuk auta i lavež pasa i provala oblaka. Ako je neko preuzeo sempl bubnja pa od njega napravio patern koji ide u krug i pušta u isto vreme još neke zvuke i miksuje ih na svoj način, po meni je i to muzika…nije onakva kakvu sam ja navikao da pravim ili slušam, ali je muzika…i da li se meni svidja ili ne, to je takodje drugo pitanje. Ali zato postoji obrazovanje i opšta kultura, pa uho lako prepozna šta je emocija, ko je vežbao i ko svoje emocije pretvara u muziku.

– Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara?
Kompjuter ne može da zameni čoveka u bendu. Ja nisam pristalica kombinovanja benda i matrica, po dosadašnjim iskustvima ta kombinacija mi nije legla, ali vreme teče, možda ću jednog dana i to probati. Semplovi su sada jako napredovali i sve je teže da se prepozna šta je live a šta nije, ali to sve treba gledati kao eventualnu prečicu u snimanju muzike u slučaju da klasičnih rešenja nema.

V – NOSAČ ZVUKA VS. YOUTUBE

– Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?
Internet i piraterija su definitivno obezvredili cenu i vrednost muziku uopšte. To su dva bitna razloga zbog kojih ljudi više ne kupuju albume i diskografske kuće propadaju. Ima ih još ali ja verujem da su oni najbitniji. Ne postoji zaštita za muziku i ona se ubrzo po objavljivanju nadje na internet besplatno ili ukoliko dodje do hakovanja kompjutera, čak i pre objave. Ako pričamo o autorskim pravima, verujem da će sa porastom stepena digitalizacije doći do sistema koji će moći automatski da obračunava naknade za autorska prava i da to neće zavisiti od ljudskog faktora. Iskreno verujem da će se na tom polju nešto ozbiljnije promeniti.

– Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju?
– Pa svi smo mi publika, i ovi koji su nama draži koji dolaze na koncerte i ovi koji sede pored računara. Sa kritikom se mora pomiriti svaki čovek koji je nešto javno objavio. Nažalost, danas će ti pre neko reći “gledao sam na youtube-u snimak sa tvog koncerta” umesto da je rekao “gledao sam tvoj koncert na televiziji”. Drugo, lakše je kritikovati online nego licem u lice, ali mene to ne opterećuje, bitno je da ljudi slušaju moju muziku. Opet, publika koja posećuje naše koncerte vrlo često dolazi direktno do nas, pa se pozdravljamo i komuniciramo i uglavnom nas dobronamerno kritikuju.

VI – PLAKATI I MEDIJI VS. DRUŠTVENE MREŽE

– Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?
– Može, postoje razne tehnike kako se to radi isključivo digitalnim medijima. Po meni najbolji je rezultat kad se koriste sve opcije zajedno.

– Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu?
Haha 😉 Onaj koji na to računa, svira uglavnom pred svojih 10 prijatelja. Puno je specifičnosti, i puno je ljudi koji nisu kliknuli a doćiće, i obrnuto, tako da se na to ne treba osloniti. Najbolja varijanta je zajednički rad kluba i benda na promociji, s tim što je klub tu bitniji jer mora da neguje svoj program i svoju publiku i da tu bazu zatim proširuje kvalitenijim sadržajima.
Zamka je mišljenje da bend mora imati svoju publiku koja dolazi da puni klubove, i to je ono što vlasnici obično potežu u slučaju loše večeri u klubu, čime odgovornost za neuspeh svaljuju na bend.

VII – BORBA ZA RNR

– Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?
– I joj. Pa objavismo novi album pre manje od deset dana! Šalu na stranu, kad svi misle da bend spava, mi se budimo. Pripremamo se za dva festivala koja su nam ove sezone bitna. 25.06.2016. godine u Somboru Green fest, i 14.08.2016. godine, main stage Nišville jazz festival. Takodje radimo na promociji objavljenog diska, pokušavamo da komuniciramo sa raznim prodajnim mestima u regionu, planiramo novi spot, pripremamo neke nove aranžmane i kompozicije… Biće svega u budućnosti a sve možete pratiti na našoj facebook stranici.

HVALA Predragu Jovanoviću (Računajte na računare)

SJAJNO!



Morate se ulogovati da bi postavili komentar Login